Uoči utakmice nokaut-faze protiv Portugala za Sport Klub svoju je analizu dao bivši hrvatski reprezentativac Mario Stanić.

Mario, kako ste vidjeli ove tri utakmice Hrvatske na Svjetskom prvenstvu – poraz od Engleske, zatim minimalnu pobjedu protiv Paname i na kraju pobjedu i dojmljivu igru protiv Gane?

Evo u kojem bi sastavu Hrvatska mogla zaigrati protiv Portugala

FIFA World Cup

9:42 0

FIFA World Cup

9:42 0

Poznato tko će suditi ogled Hrvatske i Portugala, dijelio je pravdu u velikoj pobjedi Vatrenih

FIFA World Cup

20:50 0

FIFA World Cup

20:50 0

“Svjetsko prvenstvo prvi put igra se u ovakvom formatu, prvi put s ovim stankama i prvi put s mogućnošću da trećeplasirane reprezentacije prolaze dalje. To je nešto novo. Nešto na što se možda još nismo ni naviknuli.

Ali kada uzmete u obzir cjelokupnu sliku, od kvalifikacija pa do samog početka Svjetskog prvenstva, zapravo ispada da je puno teže plasirati se na Svjetsko prvenstvo nego proći skupinu, s obzirom na to da dalje idu dvije reprezentacije plus osam najboljih trećeplasiranih.

Puno je stvari koje su izravno utjecale na status ovog Svjetskog prvenstva. Kada uđemo u dublju analizu, lako je biti pametan nakon utakmice. Za to, manje-više, ne treba nikakav doktorat ni magisterij, pogotovo ne iz nogometa. Primarni cilj, ono što je bio imperativ, ostvaren je.

Moglo bi se razgovarati o mnogim stvarima, ali ja, iskreno, ne vidim zašto je prisutna tolika doza nezadovoljstva koju osjećam i vidim oko nas. Ne vidim razlog za to…

Kada se vratite i pogledate kompletnu sliku, protiv Engleske smo odigrali sjajno prvo poluvrijeme. I ja sam bio ugodno iznenađen načinom na koji smo igrali u tom prvom dijelu. Tu utakmicu možemo podijeliti na dva poluvremena. U prvom sam bio ugodno iznenađen načinom na koji smo visoko pritiskali i načinom na koji smo radili presing. Dvaput smo se vraćali u utakmicu, a onda vas treći pogodak na početku drugog poluvremena jednostavno presiječe.

Dogodilo nam se ono što se često događa, i puno većim reprezentacijama, pa i u nacionalnim prvenstvima. Jednostavno potonete potpuno i još imate dozu sreće da utakmica ne završi uvjerljivijim porazom”, kazao je Stanić posebno pohvalivši golmana Livakovića.

“On je bio fantastičan. Ali fantastična mi je bila reakcija reprezentacije. Fantastičan mi je način na koji smo se podigli nakon jedne takve utakmice. Kada otvoriš Svjetsko prvenstvo porazom, uzdrmani su temelji. Tako je bilo i nama, govorim iz osobnog iskustva. To se događa svim reprezentacijama.

Fantastičan mi je način na koji su reagirali.”

Protiv Paname se vidjela nervoza, vidio se grč, ali pobjeda je upisana?

“Bože moj, pa to je Svjetsko prvenstvo. Nije to novonastali ulični turnir za gajbu piva. Naravno da su pritisci veliki. Naravno da su očekivanja velika. Naravno da je imperativ stvarao određenu dozu grča.

To je bila čista psihološka utakmica u kojoj smo ponovno pokazali mentalitet i karakter. I pobijedili smo.

Odmah nakon te utakmice imao sam osjećaj da ćemo protiv Gane izaći puno jači i nekako bez grča. Baš mi je bilo drago da je i Luka Modrić odigrao tako kako jest. O tome se i radi. Kada skineš imperativ s leđa.

Slažem se s izbornikom Dalićem da su dvije ključne utakmice bile Panama i Gana. Kada se skinuo taj imperativ jasno je da smo bili sve bolji.

Nakon te Engleske došla je Panama, koja je odrađena. Bila je teška, zahtjevna i mukotrpna, ali Hrvatska je još jednom pokazala snagu. Pokazala je da nas je jako teško izbaciti iz balansa u kojem jesmo i iz smjera u kojem idemo.

Zaboravite priče o lepršavom nogometu na Svjetskom prvenstvu. Zaboravite priče o kombinatorici. Na ovom se Svjetskom prvenstvu sve svelo na vrlo jednostavnu taktiku: što manje rizika i što brže kontre, odnosno tranzicije.”

Mnoge je impresionirala utakmica protiv Gane, Hrvatska je izgledala sjajno?

“Da, Hrvatska je igrala značajno drukčije nego što smo navikli gledati. Igrala je u kompaktnom bloku, vrebala, u određenim situacijama svjesno prepuštala loptu protivniku, čekala da se on muči s njom, a zatim tražila što bržu tranziciju prema protivničkim vratima.

To je cijela filozofija, ne samo Hrvatske nego i ovog turnira. Kada tome dodate prekide, dobijete jasnu sliku. Što manje rizika, što brža tranzicija i što kvalitetniji prekidi. Što ih bolje braniš, a kvalitetnije napadaš, to si u prednosti.

Zapravo se postavlja pitanje je li Premier liga postavila novi trend. Arsenal je osvojio prvenstvo zahvaljujući velikom broju pogodaka iz prekida. Danas se vidi koliko je to opasan segment igre. Mnoge reprezentacije mogu se poskliznuti upravo na tome. Takvi golovi mijenjaju momentum utakmice.”

Igrali ste u Engleskoj, zatim u Benfici, a pretpostavljam i s brojnim portugalskim reprezentativcima u Chelseaju i drugim klubovima. Kakvi su Portugalci? Hrvatska protiv njih ima jednu pobjedu, sedam poraza i dva remija. Zašto nam taj suparnik toliko ne odgovara?

“Svakom rekordu i svakom problemu postoji iznimka. Ja sam maksimalno optimističan uoči ove utakmice.

Smatram da će to biti izrazito teška i tvrda utakmica u kojoj ne trebamo očekivati lepršavost, kreaciju i kombinatoriku. To je utakmica koja će se igrati na rezultat, a u nju ulazimo maksimalno rasterećeni. To moram naglasiti. Imperativ prolaska skupine skinuo je velik teret s leđa igrača, kao što ga je skidao i nama na određenim svjetskim i europskim prvenstvima.

Portugal ima sjajne pojedince i vrhunske individualce. Kako će izgledati u nokaut-fazi, tek ćemo vidjeti, ali od ovog trenutka zapravo počinje ono pravo. Ostale su najbolje reprezentacije, igra se nokaut-faza i sada kreće ono najbolje od najboljega.

Kako će se utakmica razvijati, puno će ovisiti o individualnoj inspiraciji, ali i o tome kako će obje momčadi izgledati u kompaktnom bloku, čekajući pogrešku protivnika. Tražit će se brza tranzicija i prekidi. Ne očekujem da će se događati mnogo spektakularnih stvari.

Stalno se lomimo oko priča o formacijama 3-5-2, 4-3-3 ili nečemu trećem, a zapravo je formacija vrlo jednostavna. Kada nemaš loptu, svi su iza lopte, u srednjem bloku. Kada je osvojiš, što brže se transformiraš prema naprijed i pokušavaš ugroziti protivnika.

Čak ni Francuzi nisu napravili nikakvu revoluciju. Samo su dodatno usavršili ono što već rade i na to stavili poseban naglasak. Francuzi su, po meni, uvjerljivo najopasnija reprezentacija. A znate kada su najopasniji? Kada se brane ispred svojih vrata. Daju vam privid da nešto možete napraviti, a onda su za četiri ili pet sekundi već u završnici, s igračima kakve imaju. Tu nema nikakve kombinatorike. To je individualna kvaliteta koja vam može napraviti problem u bilo kojem trenutku utakmice. Kada izgledaju mrtvo i umorno, oni su sposobni zabiti pogodak. Mislim da je to zapravo temelj na kojem se danas razvija moderni nogomet.

Što manje rizika, što brže do gola. Španjolci nisu značajno promijenili svoj stil, neće ni Portugalci. Oni vole imati loptu, vole se nadigravati. Međutim, mislim da će obje reprezentacije u ovu utakmicu ući s idejom da budu iza lopte i da što brže izlaze u tranziciju.”

Kad spomenete portugalski nogomet, što vam prvo padne na pamet? Po čemu su Portugalci specifični?

“Oni su jako slični nama. Vole se igrati, vole držati loptu u nogama, vole posjed i vole kombinirati. Mislim da su čak i mentalno poprilično slični nama.

To je reprezentacija i nogometna kultura koja nam je možda najsličnija. Imaju dozu bezobrazluka, imaju fiziku. Možda su nekada bili i profesionalniji, ali naša je generacija također krenula u smjeru veće odgovornosti i profesionalizma. Po meni, Hrvatska i Portugal vrlo su slične reprezentacije, kako po nogometnoj kulturi tako i po shvaćanju kako nogomet treba izgledati. Vjerujem da će obje reprezentacije u određenim fazama utakmice svjesno prepustiti loptu protivniku. Jer danas je nogomet došao do toga da si najopasniji upravo u trenutku kada se protivnička momčad otvori.”

Za kraj je u svom stilu još rekao:

“Zaboravite kombinatoriku, zaboravite lepršavost i sve ono o čemu se često priča. Stvari su vrlo jednostavne. Ako ih želimo zakomplicirati, možemo ih zakomplicirati do beskraja.

Ali nogomet je jednostavan. Kada nemaš loptu, svi se brane. Svi su iza lopte. Kada je osvojiš, ideš što brže u tranziciju. Tu zapravo cijela priča završava.

Ono što je meni fantastično jest da nisam siguran hoće li igrati Budimir, Musa, Krama ili Matanović, ali je odlično to što je svaki od njih, kada je dobio priliku, dao svoj maksimalan doprinos. Svi su oni vrlo slični napadači i danas su razlike među njima vrlo male i odlučuju nijanse.

Možemo reći da je Hrvatska u napadu profilno dosta sužena. Definitivno nemamo napadača koji je u stanju pobjeći obrani ili koji je tehnički toliko drukčiji od ostalih.

Naravno da Dalić zato kalkulira, ali upravo je to ljepota nogometa. Musa uđe i zabije pogodak. Budimir uđe i zabije pogodak. Matanović odrađuje ogroman posao, fantastično radi presing, otvara prostor i razdvaja protivničke linije. Njegovo je da to koristi. Ja tu apsolutno ne želim davati nikakve sugestije. Apsolutno nikakve. Bilo bi suludo s moje strane.”